sub - 25.03.2006
Zašto se opterećujete?
Pozdrav svima. Evo, dok čekam večerašnji sastanak i dok mi leptirići rade u stomaku od slatke nervoze, čitam vaše postove i ne mogu, a da ne napišem i ja nešto.
Čitam ja novi post od Zaljubljene i primetim nešto neobično. Dobro, baš nije ni neobično, takvo nešto je pisao i EQualizer. Nego... pišu oni (a i ostali blogeri) "evo, ljudi, nema ništa novo...", "dugo me nije bilo, ja se izvinjavam...", "moram nešto da napišem, evo, svi se pitate gde sam..." , ...bla, bla, bla....
Šta vam je dragi moji blogeri i blogerke? Zašto pisanje postova doživljavate kao obavezu i opterećenje? Dosta je obaveza.... nije li dovoljno što neki od nas moraju u školu i da uče, što moraju svako jutro, zorom ranom, na posao da rade za sitne novce i šefa tiranina....i sve ostalo, znamo i sami šta sve moramo....
Blog svet je mesto za opuštanje, za razbibrigu, za plakanje, za jadikovku, za novosti... što bi rekao Petar Pan, ovo je Neverland, zemlja Nedodjija.... Ovde ništa ne mora, nema stega, obaveza, zakona... ovo je mesto našeg ličnog dnevnika, naših najintimnijih misli i osećanja, mesto gde nas neće ismejavati, vredjati, pljuvati... mesto gde ćeš uvek naći istomišljenika, sapatnika, nekog sa savetom ili šalom... mesto gde ćeš se osećati bolje, čak i ako su ti sve lađe potonule i misliš da je svemu kraj... mesto gde će ti se neko iskreno radovati, ako si srećan i zaljubljen...
Dragi moji blogeri i blogerke, pišite kada osetite potrebu za tim... u medjuvremenu, svratite, obidjite nas ostale, savetujte, kritikujte, podržite ili ostavite trag da ste bili... Čak i kada niste fizički tu, znam i osećam, vi ste uz mene duhovno, a i ja sam uz vas.
P.S.
Kad bih mogao, ja bih najradije ceo dan bio ovde, na blogovima.
Čitam ja novi post od Zaljubljene
Šta vam je dragi moji blogeri i blogerke? Zašto pisanje postova doživljavate kao obavezu i opterećenje? Dosta je obaveza.... nije li dovoljno što neki od nas moraju u školu i da uče, što moraju svako jutro, zorom ranom, na posao da rade za sitne novce i šefa tiranina....i sve ostalo, znamo i sami šta sve moramo....
Blog svet je mesto za opuštanje, za razbibrigu, za plakanje, za jadikovku, za novosti... što bi rekao Petar Pan, ovo je Neverland, zemlja Nedodjija.... Ovde ništa ne mora, nema stega, obaveza, zakona... ovo je mesto našeg ličnog dnevnika, naših najintimnijih misli i osećanja, mesto gde nas neće ismejavati, vredjati, pljuvati... mesto gde ćeš uvek naći istomišljenika, sapatnika, nekog sa savetom ili šalom... mesto gde ćeš se osećati bolje, čak i ako su ti sve lađe potonule i misliš da je svemu kraj... mesto gde će ti se neko iskreno radovati, ako si srećan i zaljubljen...
Dragi moji blogeri i blogerke, pišite kada osetite potrebu za tim... u medjuvremenu, svratite, obidjite nas ostale, savetujte, kritikujte, podržite ili ostavite trag da ste bili... Čak i kada niste fizički tu, znam i osećam, vi ste uz mene duhovno, a i ja sam uz vas.
SAMO OPUŠETNO!!!
P.S.
Kad bih mogao, ja bih najradije ceo dan bio ovde, na blogovima.
25. ožujak 2006 15:29:00
10 Comments:
STAY BEAUTIFUL!
dobro si to napisao.pročitaj moj komentar kod mene.tamo je odgovor i na ovo i na tvoj komentar.hvala još jednom.pusa
fakat si the best...zakon ti je blog....samo tako dalje...pusa...volimo te svi...
fora...... ja volim svoj blogich!hehe..... poZz8)
#Marie, I'LL STAY. #Zaljubljena, sad ću da virnem na tvoj post i komentar. #Posetitelju, drago mi je da ti se svidja. #Žabice, volem i ja svoj blogić, a volem u tvoj.
imaš pravo...ja ni sama neznam zašto pisanje postova smatram kao obavezu, ali takva sam (valjda)... blog ti je naaajbolji...baš je suuper...bye
ja nastavljam pisati
I jesmo...tu smo kad i ne ostavimo trag...
Bravo #Manara, tako treba... samo nastavi pisati... Šta ti drugo preostaje, osim ove oaze, blog oaze.
#Morky, drago mi je uvek kad vidim da si tu...
